19.12.2001.- 24.4. 2018.

Jučer pred kraj drugog školskog sata razrednici je stigla  vijest: Robi je noćas umro.
Ni u najružnijem scenariju... I kad je sve krenulo u boljem smjeru ... Zaustavljen na putu  ostvarenja svoga cilja ...
Zar bi Robi želio da ovako bude napisano sjećanje na njega?
S Robijem smo zaista postali bolji ljudi, njegov put, rad, žeđ za znanjem, preuzimanje odgovornosti, formiranje u zrelu osobu je jedinstven. U poštivanju roditelja i ljubavi prema baki je neusporediv uzor. S malo riječi, koliko ih je inače govorio,  postizao je jasan cilj.
Najviše su o Robiju jučer rekli učenici, njegovi prijatelji koji su osmogodišnje školovanje dijelili s njim. Sa svih strana ponovo su se slili u klupe  svojoj razrednici, na mjesto gdje su stekli taj važan osjećaj pripadnosti iako su sada raspršeni po drugim školama. Tuga je jučer u školi bila nemjerljiva. Muk, tišina kakvu ne pamtimo.
Ali Robi, tebe ćemo zavazda pamtiti. Naša škola ovih dana nosi tvoje ime.
Hvala ti što si bio dio nas!